Rim čine tri međusobno isprepletena grada: periferija, moderno središte grada i antički, vječni Rim. Svaki je od tih dijelova, arhitekturom, ulicama, stanovnicima, ritmom života, grad za sebe.

castel-santangelo-in-rome-italy

Izvan središta današnji Rim ne izgleda nimalo vječno. Tu su se estetika i graditeljstvo jako razišli. Kakofonija stambenih i poslovnih zgrada više podsjeća na neki mediteranski, arapski grad. Haotični krovovi i balkoni, nadograđeni, zatvoreni, prošireni, bez glave i repa. Korišteni su svi materijali, od šperploče do valovitog lima. Prašnjave ulice s previše automobila, to je veći dio Rima. Rim svakodnevnog života, spavanja, pranja rublja, sušenja na balkonima, odlaska na posao, gužvi u autobusima, večernjeg gledanja televizijskih sapunica. Drugi, puno manje Rim smješten je unutar tog imaginarnog pojasa sastavljenog od ljudi, asfalta, betona i prometa, uz lijevu obalu rijeke Tiber. To je Rim blještavila, izloga sa skupim odjevnim predmetima, zgradama državne administracije, bankama, bezbrojnim crkvama. U tom Rimu nema prljavštine koja umara oči, ni autobusnih postaja prepunih ljudi poluzatvorenih očiju koji se bore sa snom na povratku s posla. Taj je dio grada prepun turista iz cijelog svijeta. Pun žamora na bezbrojnim jezicima. Neki od njih razgledaju, neki uživaju u restoranima, neki obilaze prodavaonice. Konobari brojnih restorana s jelovnicima na ulazu, na kojima su cijene otisnute tako sitno da se bez povećala ne vide, zovu s ulice turiste u restoran. Konkurencija je prevelika. Restoranima nema broja. Svaki je gost dragocjen. No, Rim nije Milano. Račun koji gost dobije često je našvrljan rukom. Ima na tim računima i pola litre vina koje nije naručeno, dodatak za mjesto za stolom, poput dodatka za kerozin na cijenu avionske  karte kod jeftinih avio kompanija, koji se pojavljuje niotkuda. Valja biti strpljiv, dešifrirati nažvrljano na papiru, boriti se za svaki evro. Jug uvijek ostaje jug, bio on unutar Europske unije, poput Rima, ili izvan nje. Konobar će pokušati progurati svoje; u toj mediteranskoj borbi cjenkanja, zapravo varanja, na gostu je da se ne predaje. Tik do restorana tezga je na kojoj su izložene lažne torbice Gucci i Lous Vuitton. U tom dijelu grada mnoštvo je mjesta koja vrijedi vidjeti; od Fontane di Trevi, Španjolskih stepenica, Vatikana, pa do novovjekih pokušaja Benita Mussolinija da izgradi novi, još stariji antički Rim po uzoru na onaj prvi, neponovljivi i jedini istinski Rim. Vječni Rim. Vječni Rim danas je uguran ili, bolje je reći, opkoljen modernim Rimom koji ga je agresivno progutao i poklopio. Tek tamo gdje je veličina bila tolika da se antički hram ili njegov dio nije dao preoblikovati u kršćansku crkvu ili neku administrativnu zgradu, kao što je to slučaj s Koloseumom, stari Rim ostao je u svojoj punoj veličini.

Kako do Rima?

rome-08Dolazi li putnik u Rim avionom i taksijem krene prema gradu, prizori koje će promatrati biće bezlični. Vrijedi skrenuti s autoceste i krenuti nešto dužim putem te u Rim ući pravcem kojim su se vraćali vojskovođe s afričkih i mediteranskih osvajanja. Umjesto na autocestu, sa aerodruma valja krenuti lokalnom cestom do mjesta Isola Sacra, zatim se spustiti tik do mora na Lido di Ostia, nekadašnju luku antičkog Rima, zatim se oko tri kilometra voziti uza samu obalu i u mjestu Lido di Castel Fusano skrenuti na cestu Via Cristoforo Colombo. Uz tu ravnu cestu koja vodi do Rima rastu visoki borovi i putnik, vozeći se njom, promatra isti prizor koji su gledali i antički Rimljani. Tek na njoj može se vidjeti koliko su ružni moderni prilazi gradovima načičkani jumbo plakatima. No, ta borovima uokvirena cesta nije cesta jurnjave.

Od antičkog Rima, prvog velikoga grada na evropskom kontinentu, ostalo je tek njegovo središte i prva gradska ulica Via Sacra. Taj je dio ono što zovemo „vječnim Rimom“. Danas je on vidljiv na potezu od Koloseuma pa do Foruma Julija Cezara. Nedaleko od Koloseuma je Konstantinov slavoluk. No, u asfaltu i automobilskom prometu antički Rim još se tu ne osjeća u punoj snazi. Nekoliko desetina metara dalje počinje Via Sacra i posjetilac ulazi na Forum Romanum, u svijet antike, bez trubljenja i izduvnih gasova. Forum Romanum bio je, istorijski gledano, do juče zatrpan debelim slojevima zemlje. Besmisleno brdo, odlagalište otpada. Sve do kraja 19. vijeka Rim kojim je vladao Vatikan nije držao ni koliko do pišljivog boba do svoje antičke, mnogobožačke prošlosti. Tek je 20. vijek vrijeme kad su započela otkopavanja i antički Rim pojavio se u svoj svojoj veličanstvenosti.

Forum kao spomenik vremena

trevi_fountain_rome_italy-normalPosjetilac na putovanje u prošlost kreće Via Sacrom, istom onom kojom su trijumfalne procesije pobjedničkih vojskovođa ulazile u Rim, od Scipiona Afričkog do Cezara. Istim putem ušla je s golemom pratnjom u Rim i Kleopatra, vladarka Egipta, Cezarova ljubavnica i, nakon njegove smrti, ljubavnica Marka Antonija. Na samom ulazu u Forum Romanum posjetilac će vidjeti slavoluk izgrađen u čast imperatora Tita. Nikada ni jedan Židov u gotovo 2000 godina nije prošao ispod tog slavoluka. Imperator Tito je 70. godine uništio Jeruzalem i sa židovskim robovima trijumfalno ušao u Rim. Od te godine započelo je lutanje Židova svijetom. Proganjani vijekovima, vrhunac njihove tragične sudbine bio je holokaust za vrijeme Drugog svjetskog rata, a 1948. godine, osnivanjem države Izrael, Židovi su se vratili u zemlju svojih predaka. Titov slavoluk i danas je prokletstvo za Židove. Iako je Forum Romanum jedan od najzanimljivijih europskih spomenika – uostalom, svaka moderna republika sa svojom podjelom vlasti nastala je tu – posjetilac neće biti zatrpan rijekom turista. To je mjesto gdje se bez problema može šetati, posmatrati, slušati cvrkut ptica i meditirati, ili naprosto izležavati se nedaleko od nekog hrama i uživati u suncu. Dio krivice za to bez sumnje je na gradskoj vlasti Rima. Traljavi kakvi već jesu, nisu se pobrinuli postaviti na Forumu informativne ploče koje bi pomogle posjetiocima da razumiju šta je šta. Neki dijelovi Foruma izvanredno su očuvani, a od nekih je ostalo tek nekoliko stubova, pa se mnogi posjetioci teško snalaze i cijela se posjeta pretvori u nerazumljivo razgledanje kamenih ostataka bez puno smisla. Jedno od takvih „nerazumljivih“ mjesta na Forumu je kuća u kojoj su živjele vestalke, djevice koje su čuvale svetu vatru. Od njihove kuće sačuvan je samo bazen koji je bio na peristilu. Jednako je i sa Saturnovim hramom, od kojega je sačuvano samo pročelje. Mnogobrojni dijelovi Foruma, oni koje se moglo razrušiti i odvući, iskorišćeni su za gradnju u kasnijim istorijskim razdobljima.

Ali, to je odlika svake vlasti. Želeći sebe glorificirati, nova vlast ruši ono što su gradili njezini prethodnici.   No, antički je Rim nadživio svoje rušioce. Biće da ga zato i zovemo „vječni Rim“. Barbari ne ostavljaju tragove. Ne umiju graditi.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *